KADULJAPorodica: usnjače (Labiatae)
Narodna imena: žalfija, divlji kuš, ljekovita kadulja, slavulja, pitomi pelin
Opis biljke:
Kadulja je višegodišnji 20-70 cm visoki i veoma aromatični sredozemni polugrm koji zimi smrzne sve do korijena iz kojeg u proljeće niknu nove gusto lisnate i razgranate stabljike. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Stabljika je uspravna i četverouglasta. Listovi su uski, ovalni, nasuprotni, sivkastozeleni i s obje strane baršunasto dlakavi, dužine 3-8 cm. Biljka cvate od svibnja do srpnja modroljubičastim, rjeđe bijelim cvjetovima koji su skupljeni u razmaknute pršljenove.
Uzgoj, prerada i čuvanje:
Kadulju možemo uzgajati na toploj, sunčanoj gredici u zavjetrini. Osjetljiva je na suvišnu vlagu i mraz, ali nije probirljiva obzirom na tlo. Uspješno možemo uzgajati aromatični grmić kadulje i u cvjetnom loncu. Razmnožava se dijeljenjem starih biljaka ili sjemenom. Biljka najviše eteričnog ulja sadrži u doba neposredno prije cvatnje. Tada sakupljamo listove ili žanjemo vršne dijelove biljke koje sušimo nekoliko dana u hladu ili u sušionici pri temperaturi od 20˚C. Listove i cvjetne vrške tada odvojimo od stabljike i čuvamo u dobro zatvorenim posudicama, po mogućnosti u mraku. Količina i sastav eteričnog ulja, tj. aromatična vrijednost biljke ovise u velikoj mjeri o klimatskim uvjetima, o vremenu žetve i o području na kojem biljka raste. Svjetski znana i najcjenjenija je dalmatinska kadulja zbog velikog sadržaja tujona, glavnog sastojka eteričnog ulja kadulje koji daje karakterističan miris biljci.
Uporaba u kuhinji:
Kao začin upotrebljavamo osušene ili svježe listiće koje dodajemo jelima od divljači, ribljim i krem juhama, svinjskim i ovčjim pečenkama, peradi, mesnim nadjevima i morskim ribama. Začin ima aromatični miris te trpak i gorak okus pa ju koristimo u manjim količinama. U mesnoj industriji samljevenu kadulju i njeno eterično ulje stavljaju u kobasice s puno masnoće radi njenih antioksidativnih sastojaka koji sprječavaju užeglost.
LOVORPorodica: lovori (Lauraceae)
Druga imena: plemeniti lovor, loborika, labor, lobor, lovorika
Opis biljke:
Lovor je uvijek zeleni grm ili drvo iz porodice lovorika na čijim su granama i grančicama naizmjenično smješteni kožasti, tamnozeleni, šiljasti, eliptični, na rubovima valoviti listovi dužine 3 do 7 cm. Mali žutozeleni cvjetovi združeni su u bokore i iz njih se nakon oplodnje razvijaju mali crnoplavi plodovi.
Uzgoj i prerada:
U zemljama uz Sredozemno more lovor raste samoniklo, a uzgajaju ga kao ukrasni grm ili drvo i kao mirodiju. Najbolje uspijeva u bogatoj, dobro dreniranoj zemlji i u blagim klimatskim uvjetima. No, može uspijevati i u kontinentalnim predjelima ako ga posadimo na zaklonjeno mjesto okrenuto prema jugu i zaštitimo laganim pokrovom od jelovih grana u zimskim mjesecima dok je biljka još mlada. Razmnožava se sadnicama, a mogu se upotrijebiti i mlade sjemenjače iznikle iz sjemena ispod matičnog stabla. Kao začin koristimo listove koje pažljivo otrgnemo s grana i sušimo u sjeni kako bi očuvali zelenu boju i aromu.
Uporaba u kuhinji:
Ugodan miris listova potječe iz eteričnog ulja koje sadrži 50 posto cineola. Kod pripreme jela dovoljno je dodati samo jedan lovorov list, u suprotnom se može dogoditi da jelo poprimi gorkast okus. Lovorov list pomaže kod probave, a iscijeđeno ulje iz svježih plodova koristi se za liječenje kožnih osipa, tumora i bolnih mišića, te pospješuje prokrvljavanje i dezinficira. U primorskim krajevima upotrebljavaju lišće lovora za konzerviranje i oblaganje suhog voća, prije svega suhih smokava, a ako vam se u kuhinji pojave mravi, svoje ćete namirnice najlakše zaštititi tako da oko njih poslažete listiće lovora.
Iz povijesti:
Lovor je biljka boga Apolona, simbola umjetnosti i ljepote, kojim su se ukrašavali pjesnici, pjevači i pobjednici olimpijskih igara. Stari Rimljani njime su darivali svoje cezare u činu krunidbe, ukrašavali vojskovođe i pobjednike na natjecanjima.
RUŽMARINPorodica: usnjače (Labiatae)
Narodna imena: pravi ružmarin, ružmarin
Opis biljke:
Ružmarin raste kao snažno razgranati grm koji može narasti i do 2 m u visinu. Gusto je obrastao 1-3 cm dugim šiljastim listovima bez peteljke. Listovi su s gornje strane tamno zeleni, a s donje strane dlakavi i bjeličasti. Cvjetovi su mali i bijeloplavi ili bijeli raspoređeni na gornjim dijelovima grančica. Cijela biljka ima vrlo intenzivan i ugodan miris.
Uzgoj i prerada:
Ružmarin uspješno raste u umjerenom klimatskom području, ali se uspješno može uzgajati i u posudi za cvijeće kao ukrasna biljka i začin. Grančice se režu kad biljka procvate, a mogu i kasnije. S, u hladu osušenih grančica, odvoje se listići koje ćemo usitniti i uporabiti kao začin.
Uporaba u kuhinji:
Kao začin upotrebljavamo svježe ili osušene listiće ružmarina koje možemo usitniti ili samljeti prije uporabe. Ružmarinom začinjavamo razna jela kao što su: razni umaci, marinade, juhe i dr. Vrlo je popularan u talijanskoj i francuskoj kuhinji. Upotrijebljen kao začin, ružmarin pospješuje izlučivanje probavnih sokova, žući i vjetrova
